Najveću cijenu projekta “fundamentalističkih pokreta duhovne obnove” plaćaju – žene. jer sve religije svijeta jednoznačno žene smatraju manje vrijednom vrstom . . .

Kare Bluntigen danski je pisac za djecu. Prošloga je ljeta napisao knjigu o proroku Muhamedu koju je, s obzirom da je namijenjena djeci, htio ilustrirati. Zbog jedne od temeljnih zabrana islama – prikazivanja ljudskog lika, pa tako i glavnog proroka Muhameda, nakladnik Bluntigenove priče nije mogao naći ilustratora koji bi se upustio u takav poduhvat.

Za sve je saznao Flemming Rose, urednik kulture danskog lista “Jylland Posten” i odlučio se za eksperiment , kako je sam rekao “provjeru hrabrosti danskih ilustratora” i naručio karikature spomenutog proroka, te iste krajem siječnja ove godine i objavio. Možemo dakle zaključiti da danski ilustratori jesu hrabri, ali time smo daleko od konačnog zaključka posljedica objavljivanja karikatura koje su se narednih nekoliko dana našle i na stranicama niza europskih novina, pa tako i hrvatskog tjednika “Nacional”.

Kao što se moglo i očekivati, a s obzirom na ukupnu svjetsku političku situaciju, objava karikatura proširila je polje sukoba i netrpeljivosti između država u kojima dominira kršćanstvo kao religija i onih gdje primat ima islam. No, istovremeno otvorila knjigu povijesti ljudskog roda na onim stranicama koje uporno uspijevaju izbjeći da budu ispisane, dajući tako jasan signal da bjeline napokon valja popuniti.

Najprije, ne treba zanemariti činjenicu da je “Jylland Posten” desno orijentirana tiskovina za koju je teško, u situaciji kada se nameće isključivo binarna pozicija “sukoba civilizacija” one kršćanske i one islamske, ne posumnjati da je narudžbom za provedbu eksperimenta imala na umu najbolje namjere – tek otkrivanje hrabrosti u propitivanju svetih mitova.

Nadalje, valja zamijetiti da je bilo potrebno svega tri dana da iz svih izvještaja, diplomatskih nota, isprika i osuda nestane podatak kako je prorok Muhamed nacrtan s bombom umjesto turbana na glavi što jeste jedan eklatantni primjer euro-američke konstrukcije islama. Islam jednako terorizam, George Bush i europski mu kolege izgovaraju kao prvu jutarnju mantru, i one su prije svega iskaz (i istovremeno karikature) euro-američkog namjernog pojednostavljivanja, svođenja na istu ravan svih onih različitosti koje čine tzv. islamski svijet. A koji se provodi upravo zato da bi se tzv. zapadni svijet isto tako sveo na sličnu univerzalnost, “prirodnu datost” s kršćanskim predzakom.

Karikaturalne “bombe u glavi” tako mogu povrijediti uzus islamske vjere, ali upravo će mu se sparing-partner kršćanskog svijeta za isto i najiskrenije ispričati. Jer tko od njega bolje zna svu težinu bola kad mu netko dirne svetinje i božanstva.

Od najrigidnijih izdanaka islamske fanatičnosti kojima “bombe u glavi” nisu nepoznanica stići će iskreno razumijevanje. Iranski vođa, ajatolah Ali Hammnei tako će reći: “Gnjev muslimana opravdan je i svet. Ali on nije usmjeren protiv kršćana svijeta, već protiv dijaboličnih ruku upletenih u tu dijaboličnu stvar”. Dijabolici su, naravno, vrlo rijetki, ali ipak postojeći vjernici kojima je religija dio njihove intime, a ne političko sredstvo konstruiranja rigidnih, patrijarhalnih društava, a napose svi oni nevjerenici, ateisti koji ako već i moraju prihvatiti realnost postojanja država-nacija traže barem taj minimum poštovanja – da one budu sekularne i svoje “podanike”, i muškarce i žene, tretiraju jednakopravno. Što je, zbog, kako bi rekao Žarko Paić, “fundamentalističkih pokreta duhovne obnove” danas sve rjeđe slučajem. I najveću cijenu tog projekta plaćaju – žene. jer sve religije svijeta jednoznačno žene smatraju manje vrijednom vrstom. Pa tako eksplicitniji fundamentalizam temeljen na islamu, koji uporno i uspješno odstranjuje one svoje članove koji potiču političku modernizaciju država s većinskim islamskim stanovništvom (ne nužno u smislu zapadnog poimanja demokracije), još i danas vrlo uspješno negira subjektnost žena, dozvoljava sve vrste nasilja, pa i onog da je se zbog nedokazane krivnje – ubije kamenovanjem. I tako potvrdi pogrešnost uvjerenja zapadnih “razvijenih” društava da je božja zapovijest “ne ubij” postala univerzalno ljudsko pravo.

Fundamentalizam temeljen na kršćanstvu, poglavito katoličanstvu, samo u onom smislu u kojem sofisticiranija tehnologija omogućuje veću perfidiju, provodi manje vidljivo, ali ništa manje strašno nasilje prema ženama i rijetkim muškim neistomišljenicima. Pa je tako moguće da uz npr. pomoć sofisticiranih učinaka medija uvjeri populaciju da je prirodno stanje ženskosti ostvarivo samo u okrilju braka i heteroseksualne obitelji, izmičući joj ispod nogu svijet ekonomske samostalnosti, sve sa ciljem održavanja i produbljivanja njene zavisnosti, a što oslabljuje i mogućnost njena otpora spram svih oblika nasilja. Pa tako više nikome nije čudno što ministar gospodarstva Republike Hrvatske, države po čijem je Ustavu crkva odvojena od države, za formiranje prijedloga zakona o radu nedjeljom odlazi na redovne konzultacije kod najviših dužnosnika katoličke crkve. Oni se, jednostavno, razumiju. Mašinerije refundamentalizacije i repatrijarhalizacije svim manifestnim i performativnim različitostima usprkos savršeno se nadopunjuju – poput prsta i naprstka.

“Bombe u glavi” usprkos svim jezičnim preprekama savršeno komuniciraju. Oni će se međusobno malo izazivati kakvom grubom riječju ili karikaturom, pa se ispričavati i ucjenjivati, potom malo ratovati i poubijati, niti jednog trenutka ne pitajući što o tome misli druga polovica stanovništva, žene dakako, bile one vjernice ili nevjernice.

I ateiste koji bi sada već trebali shvatiti da su multikulturalizam i transreligioznost samo pomoćni aparati za uspješnost provedbe procesa globalizacije – smanjiti broj onih koji raspolažu svjetskim kapitalom na što je moguće manji broj. Svi oni s nuklearnim glavama ipak prije svega poštuju božansko nadpravilo – da su bogovi sebi prvi stvorili brade.

Novosti 10. 2. 2006.

Nataša Petrinjak