Željka Jelavić, Centar za ženske studije & Ženska mreža Hrvatske i

Martina Belić, B.a.B.e.

Shadow report i konstruktivni dijalog Vladine delegacije s članicama UN-ovog Odbora za eliminaciju diskriminacije žena

(kako smo prezentirale shadow report, kako smo lobirale i što je Vladina delegacija učinila)

Od 5. siječnja do 20. siječnja 2005. godine

IWRAW – Asia Pacific je internacionalni ženski NGO koji već osam godina provodi program From Global to Local. Program je nastao zbog važnosti sudjelovanja nacionalnih ženskih organizacija u procesu izvještavanja UN-ovog Odbora. Kada smo pisale naš shadow report znale smo već da će dvije predstavnice ići o troški IWRAW – Asia Pacific u New York lobirati za naše preporuke.

Shadow report koji je na kraju iznosio 48 stranica, pokrivao je sve važne članove Konvencije. Dogovoreno je da uz Marinu Belić iz BaBa putuje i Željka Jelavić iz Centra za ženske studije. Članice Odbora su upotrebljavale naš shadow report pri ispitivanju Vladine delegacije. Za Hrvatsku su bile prisutne i predstavnice International Roma Center Budapest koje su prezentirale shadow report o statusu Romkinja. U tom izvještaju smo otkrile strašne predrasude naše Vlade. U Programu za Rome uspjeli su napisati da edukacija Romkinja treba uključivati: “osobne higijenske navike, higijenu individualnih dijelova tijela, uključujući spolne organe, higijenu usta i zuba, hrane, prpremanje i čuvanje hrane, higijenu odjeće i obuće, pravilnu njegu djece i skrb o bolesnoj djeci” (str. 43, Nacionalni program za Rome, Zagreb, 2003). Predstavnice Romkinja su bile Kerieva McCormick i Brigita Bajrić. Žene su bile sjajne i kao tim smo vrlo dobro funkcionirale.

Nakon trodnevnog treninga koji je bio organiziran za žene iz Turske, Paragvaja, Samoe, Alžira i Hrvatske (sve zemlje koje su podnosile izvjestaj ove godine uz Italiju, Laos i Gabon koji nisu imale shadow reporte) krenule smo na sjednicu Odbora u UN u kojem smo idućih 9 dana provodile većinu vremena.

Kao što se zna UN, pa i njegovi Odbori su visoko formalizirane i birokratizirane strukture pa postoji jasna procedura koju svi moraju poštovati. Trening nas je osposobio kako da prezentiramo u kratkom vremenu naš izvještaj, da se ne izgubimo u hodnicima UN-a, da znamo kako i kada pristupiti pojedinim članicama Odbora i kako iskoristiti mogućnost javnog govora u UN-u.

1) O Odboru:

Odbor ima 22 članice i 1 člana s mandatom od 4 godine. Uobičajeno je da sve odrade 2 mandata, a poneke naročito uspješne i zainteresirane i više. Primjerice, Hanna Beata Schöpp – Schilling iz Njemačke je trenutno 10 godinu u Odboru. Nama je važna jer je u budućnosti možemo iskoristiti za razvijenje mehanizama na loklanoj i regionalnoj razini jer žena ima mnogo iskustva u njihovom ustanovljavanju nakon ujedinjenja Njemačke. Jedna od članica je i Dubravka Šimonović koja je postala rapporteur cijelog Odbora što je funkcija koja je mješavina izvjestiteljice i zapisničarke. Kada je izlagala Hrvatske, Dubravka nije mogla postavljati pitanja i nije smjela interferirati u proces. Pridržavajući se pravila Odbora o uzdržanosti prema službenom izvještaju vlastite zemlje možemo potvrditi da nije davala savjete hrvatskoj službenoj delegaciji čak niti neslužbeno. Prema nama je bila susretljiva ne kršeći pri tome pravila koja joj nalaže članstvo u Odboru.

2) Metodologija rada Odbora

Odbor zasjeda 2 puta godišnje po mjesec dana. Na svakoj sjednici Odbor se bavi samom Konvencijom, proširuju se tumačenja i daju preporuke u obliku općih preporuka (npr. za nasilje br. 19, za zdravlje i reproduktivna prava br. 24 – preporuke nisu prevedene kod nas) te konstruktivnim dijalogom sa službenim državnim delegacijama koje podnose izvještaje. Konstruktivni dijalog traje cijeli dan. Prije samog podnošenja izvještaja, na prethodnoj sjednici Odbora se formira grupa zadužena za svaku zemlju koja ima zadatak poslati preliminarna pitanja na koja Vlada mora odgovoriti do slijedeće sjednice kada je podnošenje Izvještaja. U Konstruktivnom dijalogu koji više sliči na sudsko rešetanje u kojem je dopušteno ne odgovoriti na pitanja (ali se to pažljivo prati i komentira), članice Odbora postavljaju 4 seta pitanja (od čl. 1 do čl. 6; od čl. 7 do 9: od čl. 10 do 14; i na kraju 15. i 16.). Ukoliko ima vremena mogu postaviti posljednji krug pitanja u kojoj traže objašnjenja (Hrvatska nije imala vremena za to).

NGO shadow report

Osim službenih delegacija, većina članica Odbora je vrlo otvorena za neformalni dijalog s NGO-ima koji se zbiva po hodnicima, za ručkom i legendarnom Vienna Caffeu u kojem je dopušteno pušenje.

Shadow report se dijeli članicama kao službeni dokument, a svakog ponedjeljka NGO-i imaju po pet minuta vremena da izjave sto žele. S obzirom da smo mi predstavljale 3 NGO-a, Hrvatska je imala 15 minuta. Željka i Martina, zajedno 10. U prilogu je kratki sažetak ključnih tema koje smo na temelju shadowa i treninga proizvele u New Yorku prema napucima trenerica. Taj sažetak smo pročitale, a pet minuta su iskoristile Romkinje. Pet minuta i jest i nije dugo. Na službenom podiju postoji spravica koja svima mjeri vrijeme. Kada udješ u žuto, imas još minutu. Crveno svijetlo znači da možeš dovršiti rečenicu. To se strogo poštuje, pa smo sve vježbale čitanje dok se nismo “ugurale” u pet minuta. Nakon što svi NGO pročitaju svoje izjave, slijede pitanja.

Mi smo dobile pitanja o regionalnim mehanizmima i ratifikaciji opcionalnog protokola te kako je to utjecalo na Vladu i na nas. Romkinje su dobile pitanja o prikupljanju statističkih podataka o Romima, stereotipima o romskim ženama i integraciji Romkinja u Hrvatsko društvo.

Pet dana je bilo utrošeno na lobiranje članica Odbora te na lobiranje Flintermana (jedinog muskog clana, Nizozemca, ljudsko pravaša koji je sjajan). S obzirom da smo na treningu, a i promatrajući izvještaje Alžira i Paragvaja znale koji su interesi članica, a dobile smo i njihove biografije, mogle smo lobirati ciljano. Žene su bile otvorene, neke su direktno pitale što nam je važno i koja pitanja želimo da postave. Sve su stručne, shvaćaju o čemu se radi i znaju čitati izmedju redova. Neke od njih imaju NGO iskustva i to odmah ističu. Kvaliteta shadow reporta , prezentacije i lobiranja se na kraju vidi u pitanjima postavljenim službenoj delegaciji.

Službeni izvještaj Vlade Republike Hrvatske

Službena delegacija se sastojala od:

Helene Štimac Radin, (Ured za ravnopravnost spolova ) Milena Klein (Ureda za manjine), Nevia Šetića (Mnistarstvo znanosti, obrazovanja i sporta), Tihomire Ivanda (Ministarstvo zdravstva), Mile Jelavić (za socijalnu skrb), Štefice Stažnik (Ministarstvo pravosudja), Nade Kerovac (Ured za ravnopravnost spolova – za rad i statistiku).

Navodimo većinu pitanja koje smo uspjele zapisati, a koja su bila upućena delegaciji Republike Hrvatske i odgovora na njih. (Tekst izlaganja nije bio kopiran u dovoljnom broju primjeraka, pričitala ga je Helana Štimac Radin)

  • Kako se financiraju mehanizmi i koje su im nadleznosti?

Helena Štimac Radin pročitala iz Zakona obveze Ureda. Požalila se da nema dovoljno osoblja i novaca.

  • Kako se prijavljuje rodna diskriminacija i da li postoje načini koji ne uključuju sudove?

Nije odgovoreno.

Kako je implementirana Nacionalna politika i koji su ostvareni ciljevi, koji su neostvareni i koje su prepreke?

Nije stvarno odgovoreno. Helena Štimac Radin: “Nešto je ostvareno, nešto se ostvaruje, a nešto nije ostvareno.”

  • Medjusobni odnos ustanovljenih mehanizama, načini njihove suradnje i koordinacije?

Helena Štimac Radin pričala o Koordinaciji Ureda,Ppravobraniteljice, saborskog Odbora i ŽMH.

  • Statistika i tipologija sudskih slučajeva?

Prvi odgovor Štefice Stažnik je da nije moguće voditi takvu statistiku, poslijepodne izjavila da se pravi i uvodi informatički program koji će omogućiti i takvo pretraživanje.

  • O procedurama za sudske procese vezane uz nasilje, kada se upotrebljava Zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja, a kada Kazneni?

Nije odgovoreno.

  • Koliko ima presuda i kakve su (vezano uz nasilje)?

Nije odgovoreno.

  • Pitanja o odgovornosti države u financiranju i otvaranju skloništa? O procedurama za primitak u sklonišTe? O diskriminaciji Romkinja u skloništima? O broju skloništa i njihovom kapacitetu? O financiranju skloništa?

Mila Jelavić nabrojila skloništa s kojima država ima sklopljen ugovor (Sunce Rovinj, Mirta, Sv. Ana, Caritas VaraŽdin, Osijek, Bjelovar, šibenik). Primljeno 304 osobe (172 djeca) odbijene 502 osobe. Nije odgovoreno koliko ima Romkinja. AŽKZ samo spomenut i da je Zagrebu potreban dodatni kapacitet. Korak nije spomenut ni na koji način. Procedure za ulazak u sklonište objašnjene, žena mora imati uputnicu Socijalnog rada.

Nama je bilo iznenadjenje da je na pitanja koja se tiču nasilja nad ženama kako je definirano u Općim preporukama br 19, Štefica Stažnik iz Ministarstva pravosudja počela govoriti o trgovanju ženama, jer se članak 9 CEDAW-a specifično bavi problematikom trgovanja ženama i prostitucije. Odgovoreno je dakle na pitanje koje niti nije bilo postavljeno , odnosno još nije bilo na redu..

Odgovorila je da je u prvih 6 mjeseci 2004. otkriveno 33 žrtve trgovanja ljudima te dodala podatke o žrtvama u ropstvu 3, medjunarodna prostitucija 8, podvodjenje 18 slučajeva, ilegalno prebacivanje preko granice 84. Nama iz objašnejnja nije bilo jasno da li su to samo žene, i što znači ilegalno prebacivanje preko granice.

  • edukaciji i rodnoj senzibiliziranosti sudstva i odvjetništva, o primjeni CEDAW-a u sudstvu?

Obećana edukacija kada proradi novoosnovana Pravosudna akademija u okviru Ministarstva pravosudja.

Štefica Stažnik govori i o Zakonu o zaštiti svjedoka poistovjećujući ga sa Zakonom o zaštiti svjedoka uopće ne govoreći o tome što se zbiva sa ženama koje ne žele svjedočiti.

Drugi set pitanja:

  • Zabrinutost zbog romske populacije. Fokus na antirasističkoj edukaciji odvjetnika, policije – generalno svih edukativnih programa. Potreban je integrirani pristup, mainstreamiranje samo po sebi nije dovoljno.

Milena Klein: Educiranje opće populacije putem školskih udžbenika i medija. Prije su mediji bili rasistčcki, uvijek su naglašavali da je kazneno djelo počinio Rom ili Romkinja, nakon njihove edukacije su se popravili. Većinu populacije educiramo o toleranciji, pristupili smo Dekadi za Rome, reginalnoj inicijativi koja obuhvaća centralnu i istočnu Europu. Osposobljavali smo mlade za vodjenje NGO/a (pisanje projekata, nastupi u javnosti, vodjenje projekata).

Nacionalne manjine imaju pravo na svoje knjižnice i svoje muzeje. Postojala je velika kampanja u srednjim školama koju su provodili NGOi / poticanje na toleranciju.

Helena ŠtimacRadin: U Hrvatskoj postoji Nacionalni program za zaštitu i promicanje ljudskih prava i strategija za suzbijanje svih oblika diskriminacije. Osobno sam sudjelovala u programu GTF “ROMKINJE TO MOGU”.

  • Implementiranje CEDAW na pravosudnoj akademiji? Sto je sa sudskim slučajevima temeljem Zakona o ravnopravnosti? Kako se CEDAW primjenjuje u Uredu pravobraniteljice? Da li pravobraniteljica ide na sud u ime žrtve?

Stažnik: Sudska statistika ne postoji jer se diskriminacija sudi po nekoliko različitih zakona.Pravobraniteljica ne ide na sud, ali žrtva može pokrenuti postupak bez obraćanja pravobraniteljici. U iduće dvije godine će naglasak na Pravosudnoj akademiji biti na medjunarodnim mehanizmima.

  • Proces implementacije Nacionalne politike? Kako se konkretno radi mainstreaming? U čemu se to vidi? Potrebno je imati position paper koji jasno objasnjava što je jednakost. Ima li Ured takav position paper ? Kakva vrsta podataka se prikuplja / vezano uz rodno segregiranu statistiku?

Nema odgovora.

  • Kako funkcionira suradnja izmedju Ureda za ravnopravnost i statističkog ureda? Izražena zabrinutost zbog nepostojanja rodne statistike, pitanje kako se postiže efikasnost u prikupljanju podataka o ruralnim i urbanim ženama i naglasila da je obaveza Vlade da sam prikuplja podatke te da se nije dovoljno osloniti na web stranicu Državnog zavoda za statistiku.

Nema odgovora.

  • Ured za ravnopravnost je izvan Vlade pa je postavljeno pitanje stvarnog utjecaja na Vladu, Povjerenstvo je bilo dio vlade. Koordinacija razlicitih tijela? Da li postoji legalno obvezujuća suradnja? Da li je institucionalizirana suradnja s NGO/ima?

Helena ŠtimacRadin: Mislim da Ured ima utjecaja. Prihvaćena je Milenijska deklaracija, i svi ministri su imenovali koordnatore. Ured treba biti spona izmedju Vlade i civilnog sektora. Organizirala sam sastanak u Mnistarstvu prosvjete izmedju visokih predstavnika MZOS-a i ŽMH.

  • Kako ce Odbor za ravnopravnost spolova realizirati preporuke Komisije?

Nema odgovora?

  • Pokazatelji rada regionalnih i lokalnih povjerenstava, koliko novaca imaju?

Nema odgovora.

  • Postoji li Zakon o trgovanju ženama? Ako postoji, kakve su presude?

Nema odgovora

  • Postoji li sklonište za trafikirane žene? Koliko je zžna prošlo kroz sklonište?

Nema odgovora.

  • Koliki je budget pravobraniteljice? Koliko je imala slučajeva? Kakvih?

Helena ŠtimacRadin: Veci nego Ureda ii ma više zaposlenih osoba.

  • Budget i osoblje Ureda?

Malen budget, 3 osobe.

  • Da li postoje statistike o Romkinjama? Moram vas da uvjeriti da prikupljate te podatke. Postoji know how kako da se prikupljaju podaci a da se čuva privatnost. Predavanje o integraciji Romkinja u planiranje, monitoriranje i evaluiranje Vladinih programa.
  • Da li postoji stav Vlade o prostituciji i trafickingu? Da li je prostitucija legalizirana? Da li postoji veza izmedju prostitucije i traffickinga? Da li postoje programi resocijalizacije prostitutki?

Prostitucija se kaznjava prekrsajno. Odnos prema traficikingu je na razini prevencije. Postoje kampanje za prevenciju traffickinga koje objasnjavaju kako ne postati zrvtva. Postoji i SOS linija, a u skloništu nema korisnica.

  • Ima li programa ženskih studija na sveučilištu?

Nevio Šetić: Imali smo znanstveni skup Žene u prošlosti tako da se i tu razbijaju predrasude . Sveučiliste, glede ravnopravnosti - tu nemamo sto primjetiti.

Helena Štimac Radin: Na Hrvatskim studijima postoji kolegij, a na Filozofskom fakultetu se podučavaju feministicke teorije. O institucionaliziranju Ženskih studija vodi se rasprava. Na institutima se rade empirijska istraživanja o položaju žena.

  • Da li su rodna ravnopravnost, nasilje i seksualni odgoj uključeni u programe obrazovanja učitelja? Da li im se ti programi boduju za napredovanje?

Nema odgovora. Zavod za školstvo i NGOi rade na programima za edukaciju nastavog osoblja.

Nevio Šetić: Seksualni odgoj je pokriven u okviru Tjelesnog odgoja i zdravstvene kulture. Planira se cjeloviti pristup seksualnom odgoju.

  • Da li učitelje mogu obrazovati i druge organizacije?
  • Obrazovanje djevojaka i žena u Romskoj populaciji? Visoka stopa odustajanja od škole, visoka stopa nepismenosti za djevojčice i žene? Segregacija razreda?

Nevio Šetić: Oko Roma. Mnogo ih se doselilo za vrijeme rata. Pa samo nestanu iz škole. Mnogo se miču pa se učvrste na jednom mjestu. Mala škola za Rome traje dvije godine i angažirani su romski pomagači iz zajednice. Glede segregacije: U školi u Medjimurju je većina Roma. Ove godine se upisivalo samo 19 hrvatske djece. Jedan razred je miješan, pa izgleda da su druga dva segregirana.

  • Primjetila sam da imate veliki broj starijih nepismenih žena. Koje mjere poduzimate?

Nevio Šetić: Napravljen je program opismenjavanja od 2003 do 2012. Do tada cemo iskorijeniti nepismenost.

  • Rodni stereotipi pri odabiru zanimanja? Kakve su mjere?

Helena Štimac Radin: Rodni stereotipi pri odabiru zanimanja reflektiraju društvene stereotipe, a njih je, kao sto znamo, teško mijenjati i potreban je multidisciplinarni pristup. Postotak žena koje studiraju na tehničkim fakultetima se povećava.

  • Tko će trenirati lokalna povjerenstva? Ured ima samo tri osobe.

U trening su uključene aktivistice iz ženskih nevladinih organizacija.

  • Projekti za zaposljavanje romskih žena? Slučajevi diskriminacije na radu po osnovi Zakona o radu i ravnopravnosti?

Nema odgovora.

  • Ponovno pitanje o direktoricama škola kao cilju nacionalne politike?

Nevio Šetić: 97% ravnateljica vrtića, 39,14% osnovne škole, 32% ravnateljica srednjih škola. Na sveučilištu, glede ravnopravnosti, tu nemamo što primjetiti.

Training and retraining for women in concordance with the concordance of labour market needs?

  • Kakve programi postaoje za žene u skladu sa potreba tržišta rada? Kako često su muškarci i žene u udžbenicima prikazani u nesteretipnim ulogama?

Nevio Šetić: Zakon o udžbenicima i standardi koji se oslanjaju na Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova zabranjuju steretipe. Za dvije i po godine kad se donese novi katalog znanja i stignu novi udžbenici, steretipa vise neće uopće biti. Danas su samo još u starijim udžbenicima, u novima ih nema.

  • Žene dominiraju u zapošljavanju na slabo plaćenim poslovima. Postoji li usporedba s područjima rada u kojima dominiraju muškarci i koji su bolje plaćeni? Koje mjere postoje za uskladjivanje radnih obaveza i posla u kući? (izvukla iz rukava EU).

Nada Kerovac: Indikatori položajažzena na tržištu rada su lošiju u odnosu na 1998. godinu, lošji je i položaj starijih žena. Od mjera provodi se program “iskustvom do profita” to je jedan od šest programa. Od ukupno 5000 zaposlnih po ovim programima 64% čine žene.

Postoji segregacija po djealtnostima i ona se teško razbija. Očevi se stimuliraju na korištenje porodiljskog dopusta pa on traje dva mjeseca duže ako ga korsiti otac.

Helena Štimac Radin: Uredu se je javio web portal MOJ POSAO s planom da na svojim stranicama stave informacije poslodavcima o njihovim obavezama u skladu sa zakonom o ravnopravnosti spolova i zakona o radu. Ured je inicirao stvaranje svojevrsnog protokola za poslodavce. Usavršavanje sudaca je obavazeno i oni koji žele napredovati moraju ići na Pravosudnu akademiju, nastupa s stupanjem novog zakona o sudovima u ljeto 2005. godine.

  • Postoje li parametri po kojima žena mora skrbiti za svoje ostarjele roditelje i kada se može te skrbi osloboditi? Da li ta obaveza spriječaa zapošljavanje? Da li je politika jednakosti kontekstualizirana u Obiteljskoj politici (30% djece u vrtićima, što je s ostalima)?

Mila Jelavć: Punoljetno dijete dužno je uzdržavati nesposobnog roditelja.

  • Kako osigurati jednaku plaću za jednaku vrijednost rada, pogotovo u malim poduzećima do 20 zaposlenih? Provedba Zakona o radu, kako izgleda sudska procedura, koliko slučajeva?

Štefica Stažnik: Nema sudske statistike. Pravi se informaticki program koji ce olakšati pristup podacima.

  • Efikasnost i senzibiliziranost inspekcije rada?

Nema odgovora .

  • Da li postoji besplatna legalna pomoć za dovodjenje i vodjenje slučajeva na sudu?

Nema odgovora

  • Kakav je zapravo pristup žena sudstvu i pravdi?

Nema odgovora

  • Što je sa seksualnim zlostavljanjem na poslu? Da li postoje slučajevi?

Nema odgovora

  • Što je s segregacijom rada? Postoje li mjere?

Kerovec: Segregacija rada postoji i pokazatelji su lošiji nego krajem devedesetih. To je uobičajeno u svijetu. Segregacija rada je očuvala posao ženama u vrijeme krize, ali u doba konjunkture, muškarci se više zapošljavaju.

  • Što je s prevencijom raka dojke?

Tihomira Ivanda priča o mamografima.

  • Koliko se upotrebljava kontracepcija? U medjunarodnim izvještajima je vidljivo da nema podataka.

Nema odgovora.

  • Da li je takvo veliko smanenje incidencije abortusa stvarno?

Nema komentara. Čitaju se statistički podaci.

  • Koliko žena posjeduje zemlju? Koliko zena rade na zemlji?

Nema podataka.

  • Da li postoji istrazivanje o statusu ruralnih zena, ako postoji kakvi su rezultati i da li postoje mjere za popravljanje stanja?

Helena Štimac Radin: Hrvatska ima samo 5,5% ruralnih žena. Postoje organizacije ruralnih žena koje se bave očuvanjem povijesti.

  • Kakvo je nasljedjivanje u vanbračnoj zajednici ako je ona zajednica neudate žene i muškaraca?

Mila Jelavić: Vanbračna zajednica je definirana kao zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca baš zato da ne bi bilo problema s nasljedjivanjem.

  • Kakva su prava iz religioznog braka i da li on ima civilnu snagu? Kakva je rastava u tom slučaju, kakav je utjecaj religioznih sudova na državu?

Stažnik: Ukoliko postoje uvjeti iz Obiteljskog zakona, brak se može civilno sklopiti i ima učinke braka. Sama ceremonija se može održati u matičnom uredu ili u religioznim mjestima ukoliko ta zajednica ima sklopljen ugovor s RH. Danas 17 religioznih zajednica ima pravo vršiti ceremoniju.