Izvještaj ženskih nevladinih organizacija
Odboru za eliminaciju diskriminacije žena
Prilikom podnošenja Drugog i trećeg izvješća Republike Hrvatske
SAŽETAK NAJVAŽNIJIH PODRUČJA ZABRINUTOSTI
Od podnošenja Inicijalnog i prvog izvješća Republike Hrvatske UN-ovu Odboru za eliminaciju diskriminacije žena (siječanj, 1998), problemi koji se tiču položaja žena u Hrvatskoj i eliminacije diskriminacije nad ženama su većinom bili u području legalnog okvira, u implementaciji zakonskih odredbi i mjera Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova (prosinac, 2001), kao i u nerazumijevanju važnih koncepata kao što je provođenje rodno osjetljive politike ( engl. gender mainstreaming ). Nedostatak političke volje je jedan od osnovnih razloga neprimjene brojnih zakonskih odredbi te neprovođenja mjera (primjerice: u smanjivanju stereotipiziranja u medijima i obrazovanju, u području rada). Novoosnovani i još uvijek slabašni mehanizmi za rodnu ravnopravnosti u kombinaciji sa sporim i nedovoljno obrazovanim sudstvom doprinose da de facto jednakost između žena i muškaraca još ne postoji.
Član 2 i Opća preporuka 19/Nasilje nad ženama
Definicija rodno utemeljenog nasilja u našem zakonodavstvu ne postoji. Nasilje nad ženama je većinom viđeno kao obiteljsko nasilje koje je sankcionirano relativno novim Zakonom o zaštiti od obiteljskog nasilja. Zakon ima nekoliko važnih nedostataka (nasilje se tretira kao prekršaj te se kažnjava novčanom kaznom). Nasilje u obitelji može biti suđeno i u okviru Kaznenog zakona, ali nedostatak propisanih postupaka u policiji i državnom odvjetništvu vodi do većinske upotrebe prekršajnog postupka. Nedostatak sudskih statističkih podataka je značajan, jer dovodi do nemogućnosti analize i daljnjeg unapređivanja zakonskog okvira.
Nedovoljne mjere podrške žrtvama nasilja isključuju njihovu resocijalizaciju. Broj skloništa je nedovoljan u odnosu na potrebe, legalno zastupanje na sudu je preskupo, ne postoji organizirana psihosocijalna pomoć žrtvama.
Preporuke:
Izmjena nedostataka postojećeg zakonskog okvira (definiranje rodno utemeljenog nasilja, te osiguranje efikasne zaštite žena žrtava promjenama zakona);
Uvođenje sistematske edukacije svih profesionalki i profesionalaca koji dolaze u doticaj sa ženama žrtvama nasilja:
Osiguranje dostatnih financijskih izvora žrtvama rodno utemeljenog nasilja;
Osiguranje dostatnih i dugoročnih financijskih izvora za skloništa;
Besplatno provođenje programa permanentnog obrazovanja i prekvalifikacija za žene žrtve nasilja da bi se osigurala njihova ekonomska neovisnost.
Član 3/Rodno osjetljiva statistika i mehanizmi za rodnu ravnopravnost
Ključni problem rodno osjetljive statistike i prikupljanja podataka odvojenih po spolu je nedostatak iscrpnog informacijskog središta gdje podaci o ekonomskom, socijalnom, kulturnom i političkom statusu žena mogu biti lako dostupni. U nekim područjima prikupljanje podataka odvojenih po spolu uopće ne postoji (primjerice u području sudske statistike).
Preporuka:
Unapređenje prikupljanja rodno osjetljivih i odijeljenih podataka, godišnje publiciranje rodno osjetljive statistike i dobra distribucija publikacije.
Prema odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova, dva nova nacionalna mehanizama su ustanovljena krajem 2003. (Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova), i na početku 2004. (Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH). Već osnovani saborski Odbor za jednakost spolova je nastavio s radom.
Na županijskoj i gradskoj razini se osnivaju mehanizmi od 1997. Iako postoje ozbiljni nedostaci (nedovoljno rodno obrazovani članovi i članice, nedostatna financijska sredstva, nedostatak profesionalne podrške, nedostatak kooperacije između različitih mehanizama, različite organizacijske strukture koje vode do različitih mandata), činjenica da su pojedine županije i gradovi prepoznali potrebu da osnuju mehanizme je ohrabrujuća.
Preporuke:
Jasno definiranje područja rada i koordinacija svih rodnih mehanizama u Hrvatskoj;
Evaluacija rada novoosnovanih mehanizama nakon 4 godine njihova rada;
Edukacija članova i članica odbora i povjerenstava za rodnu ravnopravnost te profesionalizacija jedne osobe u svakoj županiji te osiguranje financijskih sredstava za rad mehanizama;
Stalna rodno osjetljiva dodatna edukacija svih državnih službenika i službenica na svim razinama (državnoj, županijskoj i gradskoj).
Član 10/Obrazovanje
Diskriminacija žena u obrazovanju očituje se u obrazovnim politikama, sadržaju nastavnih programa, udžbenicima kao i u profesionalnom statusu žena u obrazovanju. Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova naglašava kao svoje primarne ciljeve rodno osjetljivo obrazovanje i smanjenje rodnih stereotipa, kao i osnivanje Ženskih studija u okviru sveučilišta te integraciju rodne senzibilizacije u obrazovanje učitelja i učiteljica. Na žalost, niti jedan od ciljeva nije ostvaren. Otpor Ministarstva školstva prema ostvarivanju ciljeva Nacionalne politike jasno pokazuje nedostatak političke volje za promoviranje rodne jednakosti.
Preporuke:
Dosljedna primjena mjera iz Nacionalne politike za unapređenje ravnopravnosti spolova te odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova;
Uključivanje Ženskih studija na sveučilišta u svrhu promoviranja i stvaranja antidiskriminatornog znanja o ženama i muškarcima;
Stalno rodno osjetljivo obrazovanje za sve osobe uključene u obrazovni proces;
Uključivanje programa o rodnoj ravnopravnosti koje su razvile i provode nevladine organizacije u školski sistem kao i osiguravanja njihove financijske stabilnosti.
Član 11/Zapošljavanje
Žene imaju teškoća u pristupu tržištu rada. Za poslodavce su mlade žene nepoželjne zaposlenice, srednja dob je veća prepreka pri zapošljavanju za žene nego za muškarce. One čine većinu radne snage u netipičnim oblicima zaposlenja i u neformalnoj ekonomiji. Postotak zaposlenih žena neprestano pada, a udio u stopi nezaposlenosti raste (58,5% u 2004). Žene čine većinu nezapošljivih (osobe koje su duže od godinu dana nezaposlene). Ne postoji uspješna politika zapošljavanja fokusirana na žene (mjere zapošljavanja žena starijih od 45 godina te kreditne linije za žensko malo poduzetništvo nisu bile dovoljne).
Princip jednake plaće za jednaki rad se ne provodi dosljedno.
Preporuke:
Razvoj i striktno provođenje poticajnih mjera za uključivanje žena u tržište rada;
Razvoj i provođenje programa permanentnog obrazovanja i prekvalifikacija u skladu s potrebama tržišta rada;
Provođenje principa jednake plaće za jednaki rad.
Član 12 i Opća preporuka 24./Zdravstvena zaštita i planiranje obitelji
Iako je Hrvatska sekularna država, odnos prema reproduktivnim pravima i zdravlju je pod jakim utjecajem Katoličke crkve. Seksualno obrazovanje u osnovnim i srednjim školama je utemeljeno na diskriminaciji osoba koje prakticiraju vanbračni seks, koje su u istospolnim ili vanbračnim zajednicama. Dostupne informacije o metodama planiranja obitelji su nedostatne i ideološki obojene.
Iako je abortus legalan i trebao bi biti lokacijski i financijski dostupan, to nije nužno tako. Neki domovi zdravlja i bolnice, koji prema važećem zakonu trebaju obavljati abortuse na zahtjev žena, to ne čine. Lista kontraceptiva koji su potpuno ili djelomično pokriveni sredstvima HZZO je nedopustivo kratka i ne pokriva sve suvremene mogućnosti.
Duge liste čekanja za određene preglede, kao i rasprostranjena korupcija kombinirana s nedostatkom podataka o tome kako žene koriste sustav zdravstvene zaštite sprečava jednak pristup svih žena zdravstvenom sustavu i uslugama.
Preporuke:
Uvođenje sveopćeg seksualnog obrazovanja na svim razinama školovanja;
Osiguravanje dostupnosti abortusa u svim ustanovama koje ga po zakonu trebaju provoditi;
Proširenje liste kontraceptiva u HZZO-u;
Vođenje javnih kampanja o spolno prenosivim bolestima;
Uvođenje rodno osjetljivog i prikupljanja podataka u HZZO-u.
Izvještaj ženskih nevladinih organizacija je napisan tijekom listopada i studenog 2004. U pisanju su sudjelovale slijedeće organizacije: B.a.B.e., Zagreb; Centar za građanske inicijative, Poreč; CESI, Zagreb; Centar za žene žrtve rata – Rosa, Zagreb; Centar za ženske studije, Zagreb; Dom zaklade Lavoslava Scwartza Zagreb; Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida; Savez samostalnih sindikata Hrvatske – Ženska sekcija; Srpski demokratski forum – Ženska sekcija; Ženska grupa Slavonski Brod; Ženska soba, Zagreb.